Iako su u trenutnoj situaciji povodom pandemije virusa Covid 19 i proglašenog vanrednog stanja, pored prvenstvenog očuvanja zdravlja, od presudnog značaja i pitanja poput trenutnih i dugoročnih ekonomskih posledica ove situacije, pitanja u vezi sa očuvanjem radnih mesta i sl, činjenica neizvesnosti trajanja pandemije otvara i niz drugih tema i nedoumica.

Jedna od njih je i pitanje „sudbine“ turističkih putovanja i aranžmana za koje su mnogi građani, koristeći pogodnosti ranog bookinga i popusta, već izvršili delimične ili potpune uplate.

Nacionalna asocijacija turističkih agencija YUTA objavila je najpre dana 16.03.2020.g. da se „sva turistička putovanja ugovorena sa realizacijom do 15.05.2020.g, odnosno do okončanja vanrednog stanja otkazuju“.

U vezi sa navedenim, „putnicima će biti ponuđeni sporazumni raskidi ugovora o putovanju uz obavezu organizatora putovanja da pruži uslugu u vrednosti uplaćenog putovanja u periodu od godinu dana od dana planiranog putovanja“.

YUTA je istovremeno objavila i „formu saglasnosti o sporazumnom raskidu ugovora“ uz dodatnu napomenu da se „Ovaj postupak odnosi na sva turistička putovanja, uključujući i ugovorena sa realizacijom za letnju turističku sezonu 2020.g. u slučajevima kada putnici instistiraju na raskidu Ugovora o putovanju“.

Naknadno je od strane Nacionalne asocijacije turističkih agencija objavljeno i obaveštenje putnicima sa preporukom da se ne otkazuju turistički aranžmani čija je realizacija planirana za period posle 15.05.2020.g, za koju preporuku verujemo da će svakako biti u zavisnosti od eventualnog trajanja vanrednog stanja i nakon ovog datuma.

No, ono što smatramo značajnim tiče se između ostalog objavljene „forme saglasnosti o sporazumnom raskidu ugovora“ i sadržine ovog akta.

Naime, objavljeni dokument zapravo predstavlja „Saglasnost“ za koju jeste predviđeno dvostrano potpisivanje i od strane organizatora putovanja i od strane putnika, ali po sadržini ovaj akt ne predstavlja „raskid ugovora“ već se njome putnik saglašava sa relaizacijom turističkog putovanja na taj način što će isto odložiti na period od godinu dana ili zaključiti u periodu od godinu dana novi Ugovor o putovanju za neku drugu turističku destinaciju.

Iz navedenog proizilazi da suštinski između putnika i organizatora putovanja uopšte ne dolazi do raskida ugovorenog putovanja pa samim tim ni primene pravila o dejstvima raskida ugovora odnosno oslobađanja obaveza, osim obaveze naknade štete, odnosno prava na vraćanje datog one strane koja je delimično ili u celosti izvršila svoju obavezu (npr. putnika koji je izvršio plaćanje rezervacije ili celokupnog aranžmana). Istina, odredbe o dejstvu raskida ugovora iz čl. 132. Zakona o obligacionim odnosima nalaze se u odredbama koje propisuju pravila o raskidu ugovora usled neispunjenja ugovora, pa se svakako u konkretnoj situaciji postavlja pitanje posledica eventualne odluke putnika da raskine ugovoreno putovanje.

Međutim, kao što je navedeno, iako bi putnicima prema objavljenim obaveštenjima trebalo da budu ponuđeni raskidi ugovora, po svojoj sadržini i smislu, za objavljenu „formu raskida“ suštinski se može reći da predstavlja izmenu ugovora zbog promenjenih okolnosti.

Napomenimo i to da je Opštim uslovima putovanja predviđena mogućnost raskida ugovora usled nastupanja više sile (pri čemu se kao primer navodi i epidemija i druge bolesti), ali koji razlozi više sile nastanu za vreme putovanja.

Sa druge strane, pre početka putovanja prema Opštim uslovima putnik ima pravo da odustane od putovanja, a u zavisnosti od datuma pismenog otkaza obračunavaće se naknada koja pripada oganizatoru putovanja. Tako, ukoliko putnik blagovremeno otkaže putovanje (90 do 45 dana pre početka putovanja) organizatoru će pripadati pravo samo na naknadu učinjenih administrativnih troškova, dok za svako otkazivanje u kraćem roku u odnosu na datum putovanja organizatoru pripada procentualno viša naknada.

Pored navedenog, na planu mogućnosti otkazivanja putovanja od strane putnika Opšti uslovi putovanja izričito definišu i da je putnik u obavezi da organizatoru naknadi samo stvarne, učinjene troškove ukoliko do otkaza dođe iz razloga vanrednog stanja zvanično proglašenih od nadležnog organa zemlje putovanja, dok se u nastavku odredbe 12.1. OU navodi da se ne mogu smatrati opravdanim razlogom za otkaz ili prekid putovanja putnika, slučajevi (između ostalog) epidemije i druge bolesti, za koje nije proglašeno vanredno stanje od strane nadležnih državnih organa domicilne ili zemlje putovanja.

Proizilazi dakle da zvanično proglašeno vanredno stanje u zemlji putovanja jeste izričito definisano kao osnov naknade samo stvarno učinjenih troškova organizatoru putovanja, dok bi opravdani razlog za otkaz bilo i vanredno stanje proglašeno kako od strane državnih organa zemlje putovanja, tako i domicilne države.

Kako će se međutim u aktuelnoj situaciji rešavati pojedinačni slučajevi povodom ugovorenih putovanja i da li će putnici imati zaista mogućnost raskida ugovora i sa kojim posledicama, odnosno da li će isključivo imati opciju odlaganja putovanja još uvek ne može biti poznato, a prema obaveštenjima YUTA „U ovom trenutku nije moguće predvideti uslove eventualnog otkaza ugovora o putovanju, obzirom na vanredne okolnosti“, uz istovremenu napomenu da se početkom maja mogu očekivati dalje preporuke u vezi letnjih putovanja.

 

 

 

 

 

Ovaj tekst je samo informativnog karakter i ne predstavlja pravni savet niti tumačenje zakona.

Knićaninova 3
11000 Beograd
Srbija

+381 11 3222 921
+381 11 3222 922
+381 11 3222 972

office@gsm.legal

gsm.legal

• Blog

• Pridružite nam se

• Politika privatnosti