Jedna od nesumnjivih posledica pandemije virusa Covid-19 koja se već ispoljava u privredi jeste i smanjen obim poslovanja privrednih subjekata i značajan pad prometa velikog broja delatnosti, a što potom nalaže razmatranje daljeg postupanja, potrebe za izmenama ugovorenih uslova poslovanja i konačno regulisanje načina plaćanja u jednom poverilačko dužničkom odnosu.

Član  263. Zakona o obligacionim odnosima u odredbama koje definišu pravo na naknadu štete i oslobađanje dužnika od odgovornosti propisuje da se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao da ispuni svoju obavezu, odnosno da je zakasnio sa ispunjenjem obaveze zbog okolnosti nastalih posle zaključenja ugovora koje nije mogao sprečiti, otkloniti ili izbeći. Dakle, primena ovih odredbi podrazumeva postojanje štete, u smislu umanjenja nečije imovine ili sprečavanja njenog povećanja.

Pored toga, isti zakon u odredbama IV glave definiše pravila o „Raskidanju ili izmeni ugovora zbog promenjenih okolnosti“, a u daljim članovima reguliše i razrađuje pretpostavke za „raskidanje“, dužnost obaveštavanja strane koja zbog promenjenih okolnosti „raskida“ ugovor, dok u članu 133. zakon propisuje da se ugovor neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se uslovi ugovora pravično „izmene“. Takođe, čl. 135. ZOO propisuje da se pri odlučivanju o „raskidanju“ ugovora, odnosno o njegovoj „izmeni“, sud rukovodi načelima poštenog prometa, vodeći računa naročito o cilju ugovora, o normalnom riziku kod ugovora odnosne vrste, o opštem interesu kao i o interesima obeju strana.

Bez ikakve sumnje, posledica promenjenih okolnosti ne mora nužno biti raskid ugovora, već u ovoj situaciji možemo govoriti i o njegovoj izmeni.

Kako se navedeno u okolnostima više sile i konkretne situacije odražava na ugovorne odnose subjekata u privredi?

Uzmimo za primer ugovorni odnos u privredi povodom zakupa nepokretnosti. Zakupcu zbog vanredne situacije u zakupljenom maloprodajnom objektu opada promet, zakupnina koju je ugovorio sa zakupodavcem ne odgovara aktuelnoj (i projektovanoj) tržišno-ekonomskoj situaciji, zakupcu je upitna mogućnost daljeg plaćanja ugovorene zakupnine, pa se kao logično nameće i pitanje opstanka ovog ugovornog odnosa.

Da li je s toga u konkretnom slučaju jedina opcija raskid ugovora ili, imajući u vidu odredbe ZOO, možemo govoriti i o izmeni ugovora zbog promenjenih okolnosti?

Napominjemo i da povodom napred navedene pravne (poslovne i životne) problematike treba imati u vidu i da strana koja zahteva raskid ugovora ne može da se poziva na promenjene okolnosti koje su nastupile po isteku roka određenog za ispunjenje njene obaveze.

Potom, u skladu sa svim navedenim, sudbina jednog ugovora usled promenjenih okolnosti zavisiće od toga da li druga ugovorna strana pristaje da se odgovarajući uslovi ugovora pravično izmene – što bi značilo da joj je najpre potrebno ponuditi izmenu, odnosno u slučaju spora ovim povodom, da li načela poštenog prometa, cilj ugovora, normalan rizik, opšti i interes obeju stranaka, ostavljaju sudu mogućnost da svojom odlukom izmeni ugovor (npr. u delu visine zakupnine shodno gore navedenom primeru).

Napomenimo i da Zakon o obligacionim odnosima definiše i ugovorne obaveze u slučaju nemogućnosti ispunjenja i to u članu 137. za one nemogućnosti za koje nije odgovorna ni jedna ugovorna strana.

Ako pretpostavimo da povodom aktuelne pandemije virusa Covid-19 možemo govoriti o delimičnoj nemogućnosti ispunjenja ugovora (jer je reč o događaju za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana – čl. 137. ZOO), ugovor ostaje na snazi, ali druga strana ima pravo da zahteva srazmerno smanjenje svoje obaveze.

Na kraju, ako pretpostavimo da zakupac iz gore označenog primera želi da ugovorni odnos ostane na snazi, ali uz izmenu određenih odredbi uslovljenu promenjenim okolnostima (npr. sniženje zakupnine), shodno činjenici da se ugovorna strana kojoj je otežano ispunjenje obaveze, odnosno koja zbog promenjenih okolnosti ne može ostvariti svrhu ugovora mora obratiti suprotnoj ugovornoj strani zahtevom za raskid ugovora (čl. 134. ZOO), smatramo da bi isto važilo i u slučaju održanja ugovora na snazi uz pravične izmene.

Po ovom pitanju nije moguće citirati nedvosmislen stav sudske prakse, ali je sasvim izvesno da bi, poučeni iskustvom povodom aktuelne situacije, privredni subjekti ubuduće nužno morali da u svojim ugovorima izričito definišu prava i obaveze u slučaju više sile, vanrednih situacija i tim povodom mogućnosti (privremene) izmene svojih ugovornih odnosa.

 

Ovaj tekst je samo informativnog karakter i ne predstavlja pravni savet niti tumačenje zakona.

Knićaninova 3
11000 Beograd
Srbija

+381 11 3222 921
+381 11 3222 922
+381 11 3222 972

office@gsm.legal

gsm.legal

• Blog

• Pridružite nam se

• Politika privatnosti